Životinje u obrazovanju
Kada je 1920.g. seciranje
bilo uvedeno u obrazovni program mislilo se da će to biti dobro
za studije anatomije, fiziologije i teoriju evolucije. U međuvremenu
su se usavršene brojne nastavne metode koje mogu da zamene seciranje
i poštedi životinje. Ali, seciranje je postalo unosan posao. Milioni
životinja godišnje se ubijaju za potrebe seciranja u nastavi. Mnoge
od tih životinja, kao na primer žabe, gliste, rakovi i ribe love
se u prirodi.
Takvim postupcima se njihova prebivališta
pustoše što predstavlja pretnju za čitav ekosistem. Mnoge životinje
se tokom postupka pripreme za seciranje podvrgavaju okrutnostima
i patnjama.
Nastavnici prirodnih nauka zagovaraju seciranje
u školskoj učionici kao najbolji način podučavanja učenika o životnim
procesima. Oni se opiru uvođenju alternativnih načina jer bi to
predstavljalo novi način podučavanja, a oni jednostavno nemaju
vremena ili sklonosti za prihvatanje nečeg novog. Pogrešno shvatajući
da programi na fakultetu uključuju seciranje, mnogi nastavnici
teraju đake da 'to prebrode' ako žele da nastave sa studiranjem.
Još destruktivniji učinak ima bezosećajno
sakaćenje i komadanje životinja u ime sticanja znanja. Studije
'prirodnih nauka' zamišljeni su radi razvijanja osećaja divljenja
i poštovanja prema životu a postali su naukom o smrti. Seciranjem
se učenici i studenti uče da je život životinja potrošna roba
i zato nevažan. Kao posledica toga događa se da neki od potencijalnih
naučnika koji prema životu životinja gaje najdublje poštovanje
napuštaju područje nauke koje vole jer odbijaju da učestvuju u
besmislenom ubijanju (vidi druge izvore za odabir medicinskih
i veterinarskih fakulteta koje umesto seciranja nude alternativne
metode).
Uprkos postojanju brojnih alternativa u
nastavi, seciranje životinja ostaje i dalje čvrsta obveza za đake
viših razreda. Godinu za godinom milioni životinja umiru zbog
podučavanja osnova anatomije i fiziologije a to znanje bi se moglo
sticati na manje okrutne načine.
Đaci i studenti su se već počeli glasno
buniti protiv takve krivo usmerene prakse. Kako njihovi prigovori
protiv seciranja postaju sve glasniji, približavanje prema alternativama
koje ne uključuju životinje postaje očiglednije. Korišćenje prava
đaka odnosno studenta da može odbiti seciranje životinja pomaže
u stvaranju klime u kojoj je poštovanje prema životinjama opšte
priznati obrazac ponašanja.
Koja je alternativa testiranju na životinjama?
Na početku 21. veka tehnike koje ne uključuju
životinje postale su središnje pitanje na medicinskim istraživanjima.
Eksperimenti sa životinjama menjaju se spektrom alternativnih metoda
koje se često pokazuju kao jeftinije, brže i delotvornije, a i spašavaju
živote.
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo |
Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|