Eksperimenti na životinjama: Sadistički skandal
Vivisekcija, tj. praksa izvođenja eksperimenata
na životinjama, započela je posle uvođenja religioznih zabrana protiv
seciranja ljudskog tela. Kada su religijske vođe najzad ukinuli
te zabrane, već je bilo prekasno - vivisekcija je već uvedena u
medicinske i edukacione ustanove.
Procene
o broju životinja koje se godišnje okrutno muče i ubijaju u američkim
laboratorijama kreću se od 17 do 70 miliona životinja. Američki
Zakon o dobrobiti životinja od laboratorija traži podnošenje izveštaja
o broju životinja koje koriste u svojim eksperimentima, ali taj
zakon ne pokriva miševe, pacove i ptice (a koji se koriste u 80%
do 90% svih eksperimenata). Budući da te životinje nisu pokrivene
navedenim zakonom, njihov broj ostaje nepoznat pa možemo samo nagađati
koliki je stvaran broj životinja koje se u laboratorijama izlažu
patnji i koje tamo umiru, svake godine.
Najveća američka kompanija koja se bavi uzgojem
laboratorijskih životinja je Charles River Breeding Laboratories
(CRBL) sa sedištem u Massachusettsu. CRBL je vlasništvo Bauscha
i Lomba i upravlja sa 40-50 % tržišta miševima, pacovima, zamorcima,
hrčcima, /gerbils/, rhesus majmunima, uvezenim primatima i patuljastim
svinjama. Kako miševi i pacovi nisu zaštićeni američkim Zakonom
o dobrobiti životinja, Ministarstvo poljoprivrede SAD-a (USDA) ne
zahteva od komercijalnih uzgajivača tih glodara da se registruju,
kao ni to da Veterinarska i fitopatološka inspekcija (APHIS) navedenog
ministarstva kontroliše takve ustanove.
Psi i mačke se takođe koriste u eksperimentima.
Oni dolaze od uzgajivača kao što je CRBL, iz nekih azila za napuštene
životinje i iz šinteraja, od organizovanih grupacija koje se bave
sakupljanjem lutajućih kućnih ljubimaca, grupacija koje kupuju mladunce
od ljudi koji ništa ne sumnjaju i koji su dopustili da njihova ljubimica
dođe u situaciju da postane noseća, kao i putem oglasa "Poklanja
se u dobre ruke", ili koji životinje hvataju u zamke i kradu.
Ptice, žabe, svinje, ovce, goveda, kao i mnoge druge divlje životinje
(npr. prerijski psi i sove) takođe su žrtve vivsekcije.
U
trenutku dok ovo pišemo, životinje koje se tradicionalno uzgajaju
za hranu pokrivene su Zakonom o dobrobiti životinja samo u minimalnoj
meri, a i to samo privremeno, na primer kada se koriste u eksperimentima
transplantacije srca; ali se zakonom uopšte ne štite kada se koriste
u istraživanju za potrebe agrokulture.
Na nesreću, vivisektori koriste sve više i više životinja koje javnost
smatra manje "slatkima", i to stoga što iako znaju da
te životinje podjednako trpe, oni polaze od pretpostavke da ljudi
neće u tolikoj meri prigovarati torturi kojoj su izloženi svinja
ili pacov, nego što bi to mogli u slučaju kada se koriste pas ili
zec.
Plaćanje za bol
Nacionalni institut za zadravstvo (NIH) u
SAD-u, najveći je svetski sponzor eksperimentima na životinjama.
Taj institut godišnje bespovratno dodeljuje 7 biliona $ prikupljenih
od poreznih obveznika, od čega oko 5 biliona $ ide za istraživanja
koja uključuju životinje. Ministarstvo obrane SAD-a 1993. godine
je potrošilo oko 180 miliona $ na eksperimente koji su uključivali
553.000 životinja. Iako taj broj predstavlja čak 36% povećanje broja
životinja korištenih u laboratorijima u prošloj deceniji, vojska
nije o tome dala nikakvo detaljno objašnjenje u svojim izveštajima
ili na ispitivanjima u kongresu.
Primeri
okrutnih eksperimenata koji se finansiraju novcem poreznih obveznika
uključuju eksperimente sa ranama, radijacijom, studije o učincima
hemijskog oružja, i druge smrtonosne testove kao i one nakon kojih
životinje ne uginu, ali ostaju obogaljene.
Privatne institucije i kompanije takođe investiraju u vivisekcijsku
industriju. Mnogi proizvođači kozmetike i proizvoda za domaćinstvo
još uvek u želuce laboratorijskih životinja ubrizgavaju svoje prozvode,
utrljavaju ih u njihovu obrijanu i abrazivima obrađenu kožu, kapaju
u njihove oči, i prisiljavaju ih da udišu aerosolne proizvode.
I dobrotvorne ustanove, kao što je to Američko
udruženje za kancerogena oboljenja (American Cancer Society) i March
of Dimes, koriste donacije građana kako bi finansirali eksperimente
na životinjama.
Eksperimenti za potrebe agrokulture izvode se na govedima, ovcama,
svinjama, pilićima i ćurkama, da bi se otkrili načini kako da se
poveća proizvodnja mleka od krava, vune od ovaca, i kako da sve
te životinje povećaju broj podmlatka i kako da rastu "mesnatije".
Loša nauka
Postoji mnogo razloga za suprotstavljenje
vivisekciji. Na primer, između pacova, zečeva, pasa, svinja, i ljudskih
bića ogromna je fiziološka razlika, a što ilustruje studija za utvrđivanje
kancerogenosti fluorida iz 1989. godine. Naime, oko 520 pacova i
520 miševa u razdoblju od 2 godine svakodnevno su primali doze minerala.
Ni jedan miš nije pokazao znakove oboljenja dok su pacovi nasuprot
tome pokazali zdravstvene probleme, uključujući rak usne šupljine
i kostiju.
Kako se rezultati testiranja ne mogu precizno preneti ni sa miševa
na pacove, ne može de tvrditi da se podaci onda mogu precizno ekstrapolirati
sa bilo koje životinjske vrste na čoveka.
U
mnogim slučajevima, ispitivanja na životinjama ne samo da štete
životinjama i rasipaju novac; već ona škode i ubijaju i ljude. Lekovi
talidomidi, Zomax i DES, svi su bili testirani na životinjama i
ocenjeni kao sigurni, ali su imali strašne posledice za ljude koji
su ih uzimali. U izveštajima Glavnog odeljenja za bezbednost, koji
su objavljeni 1990. godine, otkriveno je da je više od polovine
lekova na recept koje je od 1976. do 1985. odobrilo Odeljenje za
hranu i lekove (FDA) uzrokovalo nuspojave dovoljno ozbiljne da se
ti lekovi povuku sa tržišta u potpunosti ili obeleže na drugi način.
Svi su ti lekovi bili testirani na životinjama.
Eksperimentisanje na životinjama osim toga
skreće rad naučnika na pogrešan put. Dr. Albert Sabin, koji je razvio
oralnu vakcinu protiv dečije paralize, izneo je na ispitivanju pred
kongresom sledeće svedočenje o opasnostima od istraživanja utemeljenih
na životinjama: "Protiv poliomielitisa se možemo boriti samo
ako se spreči ireverzibino propadanje velikog broja motornih nervnih
ćelija, a rad na preventive se odužio zbog pogrešne predstave o
prirodi ljudskog poliomielitisa utemeljene na eksperimentalnim modelima
poliomielitisa kod majmuna koji su odveli istraživanje u pogrešnom
smeru."
Ozdravljivanje bez nanošenja boli
Komitet lekara za odgovornu medicinu (The
Physicians Committee for Responsible Medicine) u svom izveštaju
navodi da su metode sofisticiranih istraživanja koja ne uključuju
životinje mnogo preciznije, jeftinije, i da zahtevaju manje vremena
od tradicionalnih istraživačih metoda koje koriste životinje.
Pacijentu koji čeka na lek i medicinski tretman
koji će mu pomoći, moglo bi se uštedeti mnogo godina ispunjenih
trpljenjem ako bi kompanije i vladine agencije uvele efikasne alternative
umesto eksperimenata na životinjama. Bilo bi manje nesretnih slučajeva
sa smrtnom posledicom kada bi nerazumno tvrdoglave birokrate i financijski
dobro zbrinuti visektori koristili preciznije alternativne metode.
A, novac poreznih obveznika mogao bi se tada bolje utrošiti na preventivu
ljudske patnje, na prvom mestu putem programa edukacije i medicinske
pomoći za siromašne građane - u SAD-u bi to pomoglo više od 30 miliona
građana koji sebi ne mogu da priušte zdravstvenu zaštitu – bolje
to nego da se životinje veštački razboljevaju.
Većina bolesti od kojih se danas umire (bolesti
srca, kancerogena oboljenja, moždani udar) mogu se sprečiti vegetarijanskom
ishranom sa malo masnoća, suzdržavanjem od pušenja i prekomernog
konzumiranja alkoholnih pića, i redovnom aktivnošću. Te jednostavne
promene životnog stila takođe mogu pomoći u preventivi artritisa,
dijabetesa u odrasloj životnoj dobi, čira, i duge liste drugih bolesti.
Ne iznenađuje činjenica da oni koji zarađuju
na eksperimentima na životinjama ili koji snabdevaju vivisektore
sa kavezima, opremom za obuzdavanje životinja, hranom za zatvorene
životinje (kao npr. LAB CHOW kojeg proizvodi PURINA MILLS), kao
i minijaturnim giljotinama za uništavanje životinja čiji se životi
više ne smatraju korisnim, insistiraju na tome da je gotovo svaki
napredak u medicini napravljen zahvaljujući upotrebi životinja.
Iako se danas svaki lek i postupak moraju testirati na životinjama
pre nego što se puste na tržište, to ne znači da su ispitivanja
na životinjama od neprocenjive vrednosti, nezamenjiva, ili čak od
bilo kakvog značaja, ili da se umesto njih ne bi mogle upotrebiti
alternativne metode.
Dr. Charles Mayo, osnivač Klinike Mayo, izjavio
je sedeće, "Prezirem vivisekciju.
Trebalo bi je barem staviti pod kontrolu. Ili još bolje, u potpunosti
ukinuti. Ne poznajem ni jedan napredak učinjen pomoću vivisekcije,
ni jedno naučno otkriće, do kog se ne bi moglo doći bez takvog varvarstva
i okrutnosti. Cela ta stvar je zla."
Dr. Edward Kass, sa Harvardske medicinske
škole, u svom govoru koji je održao u američkom Udruženju za borbu
protiv bolesti, rekao je sledeće: "Nisu
naučna istraživanja ta koja su iskorenila tuberkulozu, difteriju,
pneumoniju i postnatalnu sepsu; primarno zasluge za ta monumentalna
dostignuća moraju ići javnom zdravstvu, sanitarnom i opštem poboljšanju
standarda života koji je donela industrijalizacija."
Menjanje sastava
Pišite već danas svom zakonodavstvu kako biste izrazili zabrinutost
za životinje koje se koriste u eksperimentima. Zahtevajte od njih
da da učine sve što je u njihovoj moći kako bi izvukli naučnike
iz Mračnog Doba u kom se životinje još uvek kolju u ime nauke.
Pišite P.E.T.A.-i (People for the Etical Treatment of Animals) da
vam pošalje besplatnu dokumentaciju sa detaljnim popisom mnogobrojnih
humanih alternativa vivisekciji.
Reference
1. Orlans, F. Barbara, "Data on Animal Experimentation in the
United States: What They Do and Do Not Show," Perspectives
in Biology and Medicine, 37, 2. Zima 1994.
2. Ibid.
3. Reddy, Kal, THETA Corporation, Research Animal Markets Report,
Br. 982, 1989.
4. Soos, Troy, "Charles River Breeding Labs," The Animals'
Agenda,1986, str. 10.
5. Stoller, Kenneth, M.D., "Animal Testing: Why a Doctor Opposes
It," The Orlando Sentinel, 1990.
6. Krizmanic, Judy, "Military Increases Animal Experiments,"
Vegetarian Times, 1994.
7. Stoller, op. cit.
8. Citiran William H. Hendrix, New York Daily News, 1961.
9. Prouix, Lawrence, "A History of Progress," Washington
Post, 1995.
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo |
Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|