Udruženje za zaštitu i prava životinja | Ciljevi | Članstvo | Kontakt|
U ovoj rubrici sajta možete pročitati tekstove koji se bave  osnovnim pojmovima na temu Vegetarijanstva- kako, zašto postati vegetarijanac, najčešće zablude i laži u vezi ishrane.
Vi ste ovde>> Homepage >> Video kasete>> Jesti meso nije zdravo  


Benetton: Slep za patnju životinja


Pogledajte film!
''Zagrizite ovo!''

25 razloga da postanete vegetarijanac!
Saznajte više o filmu

Anti-lovni video!


Saznajte više o filmu

 


Unesi ključnu reč  
napredno pretraživanje

Video kasete


Jesti meso nije zdravo



Strana 2 od 2 [1.deo] [2.deo]

Sve veći značaj dobija i prenošenje bolesti sa životinja na ljude. Tu smo pre nekoliko godina, to uopšte nije bilo tako davno, imali novine prepune članaka o BSe; u Evropskoj Uniji je bilo upozorenja o mesu zaraženom BSE-om i sl., a onda su se ljudi opet vratili svakonevici. Ali mora se reći da se uopšte ne može kazati da je opasnost prošla. Broj goveda zaraženih BSE-om se čak uvećao, a u međuvremenu je konstatovano da se BSE ne može naći samo u tkivu, kako se do sad sumnjalo, nego i u mesu mišića, za koje se do sad mislilo da je potpuno bezazleno.

Još jedan važan razlog zašto jedenje mesa nije zdravo sastoji se u tome što se upravo u masovnom odgajanju životinja koristi jako mnogo antibiotika. Bez tih antibiotika masovno uzgajanje životinja uopšte nebi bilo moguće i... to je dakle tako da primenom tih antibiotika i kod ljudi mogu biti izazvane infektivne bolesti, t.j. lečenje određenih infekivnih bolesti biva otežano povećanim konzumiranjem mesa. 1999 g. su bila dva izveštaja u ‚‚New England Journel of Medicine‚‚ u kojima je bilo reči o salmonelama i kampilo – bakterijama koje su otporne na antibiotike.

Sve materije koje su štetne po čovekovu okolinu – dioksini, purani, svi pesticidi – gomilaju se u masnom tkivu životinja i čovek koji jede meso tih životinja postaje dakle neka vrsta deponije za smeće za sve otrovne materije, i umesto da kažemo da je čovek kraj lanca ishrane, moramo reći da je on kraj lanca otrova; a te materije koje su štetne za čovekovu okolinu izazivaju rak i oštećuju imunološki i nervni sistem. Često, kad se dogodi neka hemijska nesreća, narod se naravno umiruje, pa se onda kaže da pojedine vrednosti ispuštenih štetnih materija nisu štetne po zdravlje. I to je moguće; ali u zbiru štetnih materija one onda ipak deluju jednim delom kao hormoni; to je ona tzv. estrogena aktivnost hemikalije iz čovekove okoline, t.j. tu onda postaje kritično; u kombinaciji, ove materije deluju oštećujuće na ljudski organizam, one utiču na hormonalni sistem, tako da se i ovde jedino može upozoriti na potrebu odustajanja od ishrane mesom.

‚‚Mesar ne može da radi kada su leševi životinja ukrućeni; meso tada bude lošeg kvaliteta. Dakle, tok – od omamljivanja životinje, od presecanja arterije i puštanja da krv isteče (najčešće životinje budu okačene za jednu nogu) pa sve do potpunog komadanja delova tela – mora se odvijati jako, jako brzo, kako onaj tipični Rigor Mortis, odn. ukrućivanje leša ne nastupi dok mesarev nož još radi sa iznutricom. To znači, za jako kratko vreme, za nekoliko minuta, životinja pređe put stanja života, preko ošamućivanja, isticanja krvi i kompletnog komadanja tela, - do klanice. Meso je tada još toplo i ljudi to zovu ‚‚toplo klanje‚‚, i ono je omiljeno zbog toga što tada kvalitet mesa koje se jede treba da bude bolji; meso bude mekše.‚‚

''Ono što je takođe postalo poznato zahvaljujući istraživanjima Univerziteta Kejmbridž u Velikoj Britaniji jeste to da upravo korišćenjem mesa nastaje sumpor-vodonik koji, opet, pospešuje zapaljenje creva, kao npr. Colitis Ulcerosa. Meso se razgrađuje na amine, indole i slična jedinjenja koja su u principu otrovi leša, a koji onda praktično preko vene portae opet dolazi u jetru, i u jetri mora da bude obavljena razmena materija.''

''Uzroci stoje u vezi sa tim da meso samo po sebi nema nikakav ukus; ono je jedna končasto-gumasta tvorevina koja raznim načinima pripreme (dodavanjem začina, pečenjem, prženjem itd.) dobija ona tipična svojstva zbog kojih onda ljudi u restoranu na njega potroše dosta novca. Da to nije neophodno, pokazuju nam razni proizvodi kojima možete da zamenite meso, ako želite, ili za one koji bi rado pojeli nešto zaprženo, da bi to mogli da pripreme. Na primer ovde sam, ako pogledate, iz žitnog testa, iz hlebnog testa izmesio hlebne belančevine. Zatim se to testo stavi pod česmu i pri tome se ispere skrob, i na kraju imamo čisti žitni protein. Odgovarajućim začinjavanjem i dodavanjem masnoće se to onda može pripremiti kao pečenje, dok u pogledu strukture i oblika ima osobine mesa. Ja ću to sada brzo da pripremim da biste videli da to nije nikakva čarolija i čudićete se možda što se to ne koristi u većoj meri. Ove kocke možemo sada, isto onako kako nam je poznato iz kuhinje za meso, dalje da prerađujemo, npr. dobro zaprženo, sa malo luka, -biber, so, - izvrsno prija. Napravićemo to sada ovde na licu mesta, tako da čovek može da dobije neki utisak o ovome.


''Najpre ćemo dobro zagrejati tiganj i u njemu istopiti malo palmine masnoće, jako se dimi ali ne mari, jer se na taj način mogu napraviti zaista jake biljne belančevine, kao npr. kada se meso lagano prži na tihoj vatri u zatvorenom loncu. Staviću sada unutra belančevinu i pržiću je dok se lepo na uhvati kora. Kao i prilikom pripremanja mesa, i kod belančevine je potrebno obratiti pažnju na to da se pore zatvore ukusnom korom. Kao što upravo vidite, to nam uspeva i sa biljnom belančevinom; dakle aminokiselina ostaje aminokiselina. Prednost sastava biljnih aminokiselina jeste ta što ona ne sadrži problematične tipove aminokiselina kakve sadrži meso. Čim pšenična belančevina dobije malo kore, stavite unutra luk, a i kriške paprike, i sve to dobro zapržite bez dodavanja začina. Pri tom svi ukusni sastojci iz luka i paprike isto tako ulaze u ove kockice od žitnih belančevina. Dakle sve što ovako pripremite, sa ovim proizvodima – radite to onako kako ste navikli – malo soli odozgo, bibera, kaša od povrća, a onda se sve to može ugasiti crnim vinom, ili, - imam ovde oljušteni paradajz koji se takođe može dodati i prokuvati na tihoj vatri, onako kako ste to nekada učili – u školi ili na kursu kuvanja.''
Samo, - bez mesa, a sa žitnim belančevinama.
Uvek iznova se postavlja pitanje – da li se živi zdravije ako se kupuje i priprema ekološko meso? Hteo bi prosto kratko da pokažem kakva je razlika između običnog komada svinjskog ili goveđeg mesa i ekološkog svinjskog ili goveđeg pečenja. S jedne strane, životinje se hrane ekološki, a sa druge, one imaju malo više mesta u svojim štalama. To ima, mesarsko tehnički gledano, nekoliko prednosti. Znamo da životinje koje se gaje bez stresa – imaju bolje meso, i to ide dotle da preporuke u oblasti ekološkog mesa idu u tom smeru da seljak svoju životinju koju lično poznaje vodi oko klanice, pokazuje joj sve to i životinja se navikava na to mesto gde će biti ubijena. Vodi se računa i o tome da životinje ne vide svoje prethodnike – kako ih kolju; u običnim klanicama, životinja koja još nije mrtva još vidi kako njen prethodnik biva komadan. To u ekološkom uzgoju nije slučaj. Samo krava i svinja isto tako iskrvare, budu zaklane itd. Možda još jedan detalj: Vodi se računa o tome da se svinja, ona koja se kolje ekološki, prilikom otvaranja vene ne okači na nogu, već se položi, - pošto je utvrđeno da se kvalitet mesa na taj način poboljšava. To doduše ima veze sa hormonima stresa – ako se životinja u opijenom stanju obesi na nogu, sve regije u mozgu su tada ipak potpuno aktivne. Ona dakle nije potpuno mrtva; ona se trza, reaguje. Isto tako se grči i muskulatura, a to onda daje loše meso. Dakle sve to je jako ambivalentno, mrtvo je mrtvo – svejedno da li ekološki ili konvencionalno.

Na osnovu naučnih podataka kojima raspolažemo može se nedvosmisleno reći da upravo meso, suhomesnati proizvodi i riba nisu neophodni za ljudsku ishranu, i da vegetarijanski oblici ishrane, ako su ispravno sastavljeni - jer uvek se radi o ispravno sastavljenoj vegetarijanskoj ishrani – da ta ishrana nudi jako mnogo zdravstvenih prednosti; između ostalog i zbog toga što upravo biljke sadrže jako mnogo sekundarnih biljnih sadržinskih materija, tzv. fito – chemicals, a za te materije je dokazano jako mnogo delovanja koja pospešuju zdravlje. Ona npr. razređuju krv, sprečavaju rak, stimulišu imunološki sistem; dakle onaj ko jede mnogo hrane biljnog porekla čini uslugu sopstvenom zdravlju, štiteći sebe praktično od bolesti civilizacije.

'' U osnovi je apsurdno što se diskutuje o zabrani reklamiranja sredstava za uživanje kao što je nikotin ili alkohol, a da se pri tom zanemaruje meso, i opasnost za zdravlje koje meso nosi sa sobom. U osnovi bi se potrošnja mesa morala uključiti u takva razmišljanja šta se mirne savesti može reklamirati. Isto važi i za hranu u dečijim vrtićima, školama, bolnicama... Da li je zaista odgovorno nuditi meso nakon svega što su naučnici otkrili – kakve opasnosti po zdravlje iz toga proizilaze? S druge srane, ja sada smatram da je logično da se u školama pokrenu kampanje prosvećivanja, gde bi se ljudi mogli prosvećivati o posledicama jedenja mesa, o posledicama po zdravlje, ili o posledicama potrošnje mesa za naš svet. Problem gladi za okolinu, - to je opet jedna sasvim druga tema, ali i ona tu spada, i to zato da bi se deci i mladima približila jedna smisaona i odgovorna ishrana.''

''Ovde se najzad jednom moralo početi od najrazličitijih mesta – od lekara, ali bi onda i političari to morali da prihvate – da je konzumiranje mesa opasno, da ono zaista škodi zdravlju naroda, i da to nije od značaja samo za pojedinca, nego i za društvo kao takvo, za produktivnost tog društva i za njegovu budućnost. I stoga bih, iskreno rečeno, poželeo da političari takođe pokrenu ovde kampanju prosvećivanja – protiv jedenja mesa, i da prosvećuju narod o štetnosti po zdravlje, o posledicama po zdravlje koje sa sobom nosi konzumiranje mesa.''

''Čitao sam čak nedavno, od jednog čuvenog istraživača budućnosti, da trend treba da se kreće od mesa, i da će to biti tako da će jednog dana meso moći da se dobije jedino tajno, u skrivenim restoranima. Dakle ono što nam je danas poznato sa scene droga, da će to konašno biti i sa jedenjem mesa.''

''Mnogi ljudi na žalost ne znaju da je jedenje mesa, suhomesnatih proizvoda i ribe štetno po zdravlje. Na žalost, u Nemačkoj se jako malo publikuje u tom smeru. Međutim, na internetu, kao i u međunarodnoj stručnoj literaturi iz oblasti medicine postoje brojne studije koje sasvim jasno pokazuju da upravo jedenje mesa, suhomesnatih proizvoda i ribe doprinosi nastajanju zdravstvenih smetnji. Najveća biblioteka podataka za to jeste MEDLINE DATABASE, u kojoj se sve velike studije publikovane širom sveta mogu naknadno pročitati u skraćenoj verziji.''

Strana 2 od 2 [1.deo] [2.deo]

 

Ostali filmovi u rubrici :

Jesti meso nije zdravo>>
Teror u šumama i poljima>>

Tajna sramota Australije>>
Zagrizite ovo >>

| Homepage | Vegetarijanstvo | Lov | Kampanje | Ekologija |
| Prava životinja | Vesti | Krzno | Cirkus | Udruženje | Vivisekcija |
| Internet pregled | Forum diskusije | Anketa | Poezija i pesme |
| Linkovi | Razglednice | Misli velikih ljudi | Video kasete |


NOVO !



Prijavi se na Newsletter

Unesi svoje ime i e-mail adresu ispod i redovno prati najnovije vesti :

Ime   :
Email:

Prijava   Odjava

Arhiva prethodnih brojeva Newsletter-a