Autor: Mariana Cerovecki
www.animalrightsart.webs.com

Neprimjetan, sakriven i uplašen;
U kutu prljavog, hladnog kaveza
Njegovo srce kuca sve jače i jače
Nade su mu se rasplinule;
Ne sanja više....

"Nećeš me spasiti..."
Ali vapaji ostaju neuslišani
"Tvoje lice ponovno stiže!"
Stiže i patnja.

Droge počinju djelovati
Otrov se pretvara u paniku i slabost
Panika ne prestaje;
Sada je ljutnja jača od boli i slabosti.
"Zašto ne mogu izbrisati bol?!"
Ali vapaju ustaju neuslišani….

"Pitam se kako svijet izgleda,
Iza čeličnih šipki, nikada neću vidjeti sunce
Unutar ovog metalnog kaveza, nikada neću osjetiti toplinu.
Ovi me zidovi mučenja okružuju
Zatvorenik sam poremećenih umova oko mene.
Za njih, nisam ništa osim sjene,
Sjene života kojeg sam nekada mogao imati."