Ovo su rekli veliki duhovi svog
vremena o jedenju mesa
Strana 1 od 9 [1.deo]
[2.deo] [3.deo]
Johan Volfgang fon Gete (1749-1832), nemački
pesnik i pisac
'' Religiozno strahopoštovanje prema onome
što je ispod nas, obuhvata naravno i svet životinja i nalaže ljudima
da poštuju i čuvaju ta stvorenja koja nastaju ispod njih.''
Pitagora (6. vek pre n.e.), grčki filozof i matematičar
'' Sve što čovek učini životinjama, vraća
se opet natrag čoveku. Ko nožem para grlo govečeta i ostaje gluv
dok ono urla od straha, ko je u stanju da hladnokrvno zakolje jare
koje vrišti i da pojede pticu kojoj je sam davao hranu – koliko
je takav čovek još daleko od zločina? ''
Žan Pol (1763-1825), pesnik
'' Pravedni Bože! Koliko je sati mučenja
životinja potrebno da čovek sastavi jedan jedini gozbeni minut za
svoje nepce. ''
Džordž Bernard Šo (1856-1950), irski dramski
pesnik, nobelovac 1950.
'' Životinje su moji prijatelji, a ja svoje prijatelje ne jedem.
''
'' Dokle god ljudi budu hodajući grobovi za životinje koje su ubili,
biće ratova na ovoj Zemlji.''
Vilhelm Buš (1832-1908), nemački pesnik i slikar
'' Pravu ljudsku kulturu imaćemo tek kada
kao kanibalizam bude važilo ne samo jedenje ljudi, nego i svakovrsno
uživanje u mesu. ''
'' Sada nož seva, svinje zapomažu; čovek, eto, mora da se njima posluži.
Jer čovek misli: Čemu služi ova svinja nego da je mi smažemo? Svak
se smeška, svak grize i glođe poput kanibala, sve dok jednog dana
ne kaže ' Fuj do đavola ' za šunku iz Vestfalije. "
Fransoa de Volter (1694-1778),
francuski filozof i pisac iz doba prosvetiteljstva
'' Sigurno je da to grozno prolivanje
krvi koje se neprestano dešava u našim klanicama i kuhinjama, ne
predstavlja ništa više nego nesreću; naprotiv, mi te grozote koje
često deluju poput kuge smatramo blagoslovom Gospodnjim i zahvaljujemo
Mu u svojim molitvama za naša ubijanja. Ima li ičeg odvratnijeg
od neprestane ishrane mesom leševa?
Plutarh ( 45-125), grčki filozof i pisac:
“ Umete li zaista da postavite pitanje, - iz kojih razloga se Pitagora
uzdržavao jedenja mesa? Pitam se , - pod kojim okolnostima i u
kojem stanju duha se čovek po prvi put savladao da ustima dodirne
krv, da usne prinese mesu leša životinje i svoj sto ukrasi telima
koja se raspadaju i sebi onda dozvolio da te delove koji su neposredno
pre toga urlali i zapomagali , kretali se i živeli, nazove hranom.
Zasigurno se ne radi o lavovima i vukovima koje jedemo da bismo
se zaštitili – naprotiv, na te životinje mi uopšte ne obraćamo pažnju
. Mi štaviše, koljemo bezazlena, krotka i pitoma stvorenja bez bodlji
i zuba , koja nam ionako ničim ne bi mogla naškoditi . Zbog mesa
im oduzimamo sunce, svetlost i život koji im od rođenja pripadaju
. Ako sada hoćete da tvrdite da je priroda za vas takvu hranu predvidela,
onda ubijte sami ono što ste mislili da pojedete , ali svojim od
prirode datim sredstvima, a ne pomoću noža za klanje, buzdovana
ili sekire ."
Strana 1 od 7 [1.deo]
[2.deo] [3.deo]
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo |
Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|