Priča o lovu
Jesenje jutro. Iz šutljive
magle sunce je polako izvlačilo žuto-crvene boje lišća umornog od
hladne, vlažne noći. Stisnuta između korijenja golemih hrastova
i sivih debala bukava, uvukla se mala livada.
 Skakutajući
po grančicama šipkovog grma, dozivale su se živahne sjenice. Rubom
čistine paslo je malo stado srna. Krzana mokrih od teške jutarnje
rose, za zrakama ranog sunca trčali su mladi zečevi, plašeći pri
tome dugorepe fazane. Rođen je još jedan jesenski dan. Dan pun života
koji i ne sluti zlo. Kružeći visoko u hladnom plavetnilu neba, tek
su uzbuđene vrane primijetile dolazak ljudi u zelenim odorama. Bilo
je tu i pasa jer počela je sezona lova.
 Buuum!
Oštar zvuk iz polusna trgnuo je zoru. Za trenutak sve je stalo.
No odjednom poput mahnite ljetne oluje, pucnjava iz mnogih pušaka
trgala je spokoj tihog jutra.
Lovci! Dolaze lovci! Sva je priroda zadrhtala
u nemoćnom strahu. Dolaze! Beži! Spasi se! Vapio je nemi vrisak
u grlima prestrašenih srna i zečeva. Leti! Potraži sklonište! Glasno
su lupala srca preplašenih fazana. Zar je moguće umaknuti ubojitim
kuglama sačme? Gdje se sakriti pred lovačkim psima visoko uzdignutih
njuški koje traže plijen?
Prekasno je za beg... Prva srna pala je od
težine puščanog zrna na rosnu travu. Iz duboke rane na njenim prsima
tekla je krv rumenija od otpalog svibovog lišća, u blagim crnim
očima izgubila se zadnja iskra života.
Hitri zečevi uzaludno su pokušavali pobjeći
nišanima pušaka. Nakon kratkog leta, pogođeni fazani padali bi beživotno
na tlo. Ali bio je to tek početak okrutne zabave ljudi koji govore
da vole i štite prirodu.
 Svaki
pogodak, svaka nova žrtva bila je popraćena glasnim povicima oduševljenja
i odobravanja. Lov je trajao satima. Na kraju dana, umorni od ubijanja,
lovci su razvrstali plijen u duge redove: srnu uz srnu, mnoštvo
zečeva i nebrojene stotine fazana. Ozarenih lica vraćali su se kućama
noseći beživotna tijela iz kojih je kapala krv.
Iza njih ostala je izgažena livada i šuma
tiha od praznine. Ispod trnovitog šipka, šćućurena i nepomična,
ležala je malena senica.
Sutradan ujutro grm će biti prazan i tih.
Samo će hladni vjetar u tišini raznositi plave pahuljice perja.
Te iste večeri, mali Marko potrčao je u susret
ocu želeći ga zagrliti i pozdraviti. Ugledavši pušku i čizme umrljane
osušenom krvlju, zaprepašten je stao i očiju punih suza tužno upitao
oca:
"Tata! Zar si ubio Bambija!?"
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo | Lov
| Kampanje | Ekologija
|
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa | Poezija
i pesme |
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |
|
