Da li je prirodno biti čovek-lovac ?
U davnim vremenima, u određenim područjima,
možda je lov bio jedini vid prehrane čoveka, ali sada to sigurno
nije (mada mnogi stari spisi pa i Biblija upućuju na to da je
i prvi čovek bio vegetarijanac).
Mehanizam koji postoji
kod životinja u kome jedna životinja, da bi sebe prehranila ili
da bi prehranila svoje mladunce, ubija drugu vrstu koja je slabija,
postoji samo kod određenih vrsta ( daleko je veći broj životinja
koje su biljojedi ). Taj mehanizam se danas ne može preneti na čoveka
iz više razloga.
Prvo ni jedna životinja koja lovi zbog prehrane
ne koristi ništa drugo sem svojih vitalnih ili fizičkih prednosti
prilikom lova. Zamislimo samo životinje mesoždere, recimo tigra
ili lava – oni se ograničavaju samo na neke vrste životinja koje
su sporije ili slabije od njega. Biološki gledano čovek nema fizičke
sposobnosti u tom smislu. Kakve bi šanse čovek imao da stigne srnu
pa čak i zeca? Takođe i u vodi. Da li bi i jedan čovek dok gnjuri
mogao da stigne bilo koju ribu, vidru, delfina ili kita?
Dakle čovek nema fizičke prednosti nad vrstama
koje lovi, on koristi svoj intelekt ne da bi se prehranio, već isključivo
da bi sebi omogućio uživanje koje mu se tom prilikom pruža. On veštački
prisvaja sebi to pravo upotrebom najrazličitijih vrsta oružja. Tako
on sebi daje pravo, ne kao životinja koja se ograniči na uzak i
mali broj najslabijih žrtava, da masovno ubija i biljojede i mesoždere,
i ptice i gmizavce, i ribe i vodozemce, jednostavno sve životinje
u vodi, vazduhu i na kopnu, koje mu padnu na pamet. Kod životinjskih
vrsta nisu nikada prisutni genocidi, ta umotvorina je kao masovno
ubistvo s predomišljajem svojstvena samo intelektu čoveka.
Dakle čovek ne koristi svoje fizičke prirodne
prednosti, već koristi intelekt, a sigurno je svima jasno da korišćenje
intelekta u svrhu ubijanja niže vrste po evoluciji nije ni moralno
ni etički a ni prirodno. Najgnusnije je to što se to ustvari radi
iz zadovoljstva, što je takođe strano životinjskim vrstama. Tako
dolazi do istrebljenja čitavih vrsta.
Kada je primećeno da se na taj način uništavaju čitave vrste, pokušava
se lov ograničiti lovostajem, vremenskim razdobljem u kom jadne
životinje treba da obezbede priraštaj za svoj opstanak ili da bi
bile ponovo ubijane.
U praksi životinje su ustvari gotovo bez ikakve
moralne i pravne zaštite pa se zapravo lovi bez ikakvih ograničenja.
Zbog pojave kriminala pri kome se organizovano ide na lov čak i
onih vrsta kod kojih je to izričito zabranjeno, u zakonodavstvima
mnogih zemalja definisana su krivična dela organizovanog krivolova.
Vrlo često ljudi nisu svesni da olako mogu opravdati lov, i time
dati legitimitet ovoj krvavoj zabavi sa svojim površnim sagledavanjem
stanja stvari.
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo |
Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|