Sa svešću da su životinje kao osećajna bića
koja imaju dušu, u ovom vremenu izložene svesnoj i smišljenoj odluci
čoveka da ih ubija radi zadovoljenja svojih navika u ishrani, osetili
smo potrebu da pokrenemo novu kampanju sa sledećom porukom:
Ubistvo sa predumišljajem.
Ne budite saučesnik.
Ne jedite životinje
Ne brinite! Ispod ovako strogog i strašnog
naslova ne krije se hvalospev o vegetarijancima, niti ponižavanje
i kritika upućena na račun onih koji jedu meso. Ovde ćete pronaći
samo činjenice. Sve je istina- ali “gola”, bez ublažavanja i ulepšavanja.
Ako posle čitanja pomislite kako sve to zvuči strašno, ako se osetite
malim, i tuga vam ispuni srce, zamislite samo kako je životinji
koja, možda baš u ovom trenutku, gleda u svog dželata, sama, uplašena
i nemoćna da izbegne svoju sudbinu, a koja će se za koji dan naći
na vašem tanjiru.
Krenimo od početka. Osnova etike vegetarijanstva
je jednostavna. U suštini, radi se o ideji
da sve životinje imaju osećanja baš kao i ljudi, i da, kada izgubimo
poštovanje prema životu životinje, gubimo poštovanje i prema ljudskom
životu. Da li vam ovo zvuči logično? Ili vam je smešno i
besmisleno?! Zastanite malo, i postavite sebi jedno pitanje: zašto
mi, ljudi, uopšte jedemo životinje? Zato što je logično da veći
i jači jede manjeg i slabijeg? Zašto onda tako tragično shvatamo
vest da je, u divljini Severne Amerike, ili u šumi kod Sremske Mitrovice,
lav, medved ili vuk pojeo čoveka? Zato što je život čoveka vredniji
od života životinje?! Kako onda objašnjavate činjenicu da je jedino
čovek, od svih živih bića, sposoban za mržnju, sposoban da ubije
samo iz zadovoljstva, ili bez razloga, i da vrši genocide nad svojom
vrstom? Zar je to odlika “najsavršenijeg” i “najvišeg” bića, kako
sebe nazivamo?! Iako se sve životinje, očigledno sa razlogom, plaše
čoveka, ni jedna životinja nije njegov prirodni neprijatelj.
Neke ljude nije briga za načine, sredstva,
cenu i patnju potrebnu da životinja (u bilo kom obliku) stigne na
njihovu trpezu. Neke je briga, ali smatraju da “oni sami ne mogu
ništa da promene”. Postoje i ljudi koji kažu da bi “iste sekunde
postali vegetarijanac, samo kada bi im neko dokazao da je meso moguće
zameniti biljnom hranom”.
Ovaj članak je upućen svima vama, bez obzira
na to da li ćete posle čitanja odmahnuti rukom i nastaviti po starom,
ili ćete potražiti savete o tome kako da postanete vegetarijanac.
Ali, u svakom slučaju, trebalo bi da se upoznate sa činjenicama
koje bliže određuju vaš način ishrane, jer ne kaže se uzalud “čovek
je ono što jede”. Cilj nam je da vam ukažemo na činjenice
koje ne možete pronaći u dnevnim novinama ili na televiziji i da
vam ostavimo slobodnu volju pri odluci kakav će ubuduće biti vaš
način ishrane.
Činjenice o proizvodnji mesa:
Voda*
Birajući ishranu u kojoj je zastupljeno meso,
ljudi, nažalost, biraju i nepovratno uništavanje prirodnih bogatstava.
Evo samo nekoliko činjenica koje govore u prilog ovoj tvrdnji:
- Dok je za proizvodnju 1 kg žitarica potrebno 100 litara vode,
za proizvodnju 1 kg mesa potroši se 10 000 litara;
- Količina vode potrebna za proizvodnju 10 kg šnicli jednaka je
količini vode koju jedna prosečna porodica potroši za godinu dana;
- Cena 1 kg proteina iz goveđe šnicle (prema količini potrošene
vode) je 32$, dok je cena 1 kg proteina iz pšenice samo 3$;
Nafta*
Nafta je, kao što znate, već postala razlog
ratnih razaranja i osvajanja. A meso i potrošnja nafte su u više
nego tesnoj vezi:
- Kada bi celokupna svetska populacija konzumirala meso, svetske
rezerve nafte trajale bi 13 godina, dok bi iste rezerve trajale
čak 260 godina kada bi celokupna svetska populacija prešla na
vegetarijanstvo;
- Za proizvodnju 1 kg govedine utroši se količina fosilnih goriva
potrebna za proizvodnju 40 kg soje;
Šume*
Kaže se da su šume “pluća planete”. Nažalost,
pluća naše planete bi, da se radi o čoveku, odavno bila neupotrebljiva,
a čovek bi bio prvi na listi za transplantaciju. Reći ćete da šume
i meso nemaju nikakve zajedničke veze, ali da li je zaista tako?
- Zbog uništavanja tropskih šuma, oko 1 000 vrsta biljaka i životinja
izumre svake godine;
- Da bi se nahranio prosečan čovek koji jede meso, potrebno je
1 255 ari zemlje, dok je za osobu koja ne jede meso i proizvode
od mesa dovoljno 6,75 ari zemlje;
- Svake godine, Amazonska prašuma se sve više krči, čak 79 miliona
jutara (oko 32 miliona hektara) godišnje, da bi se obezbedilo
zemljište za ispašu ili uzgoj žitarica za ishranu stoke. Ako se
krčenje nastavi istim tempom, Amazonske prašume će nestati za
30 godina;
Zdravlje ljudi *
Uvek imajte na umu da, pored toga što, iako
pasivno i posredno, svaki put kada jedete meso ubijate po jednu
životinju, vi na taj način polako ubijate i sebe:
- Kod žena koje svakodnevno jedu meso rizik za nastanak raka dojke
veći je oko 4 puta nego kod vegetarijanki;
- Rizik od raka prostate kod muškaraca koji svakodnevno jedu meso
veći je 3,5 puta nego kod vegetarijanaca;
- Mleko žene dojilje koja jede mnogo mesa, sadrži tako veliku
količinu otrovnih materija da bi je, u slučaju da je izvezu u
SAD, Administracija sa hranu i lekove (FDA) zaplenila i odredila
za uništenje;
Uzgoj životinja*
Ali, ono što je najvažnije, ono zbog čega
se uvek “digne najveća prašina”, jesu uslovi u kojima se odgajaju
životinje koje završavaju na našem stolu, i izrazito nepoštovanje
prava na život koje svakom od nas (dvonožnih ili četvoronožnih životinja)
rođenjem pripada.
Ono zbog čega se najveći deo ljudi opredeli za prelazak na vegetarijanstvo
svakako su slike sa farmi i prizori iz klanica.
Sledeće činjenice pokazuju da čoveku nije dovoljno što od životinja
pravi svoje robove, nego se uopšte ne obazire na to što svoju buduću
hranu, od početka do kraja njenog tužnog života, svakim gestom u
toku uzgoja i ubijanja dodatno ponižava i povređuje:
- Tzv. "crvenokošci" su pilići, koji su na pokretnoj
traci, na putu do smrti, izbegli, ne samo elektrifikovano, omamljujuće
korito ispunjeno rasolom, već i nož koji je trebao da ih prereže
vrat. Njihova smrt nastupa u bazenu sa vrelom vodom (čitaj: bivaju
skuvani ŽIVI), gde perje olabavi pre čupanja. Čitave gomile takvih
pilića se odbacuju svakodnevno;
- Obzirom da je svaki prirodni nagon kod svinja u fabričkim farmama
ograničen i nezadovoljen, svinje počinju da međusobno grizu repove.
Ta, inače, prirodno inteligentna i razigrana bića sada postaju
pomahnital i frustrirana što ih tera da jedni drugima grizu repove
i zadnje delove tela. Ako se to ne spreči, povređena svinja može
da ugine od povreda i da bude pojedena od strane svojih napadača.
Tako povređene svinje se ne mogu prodati, pa tako postaju proizvođačev
problem. Rešenje? Svinjama se redovno odsecaju repovi i drže se
u potpunom mraku, sem kada ih hrane;
- U svetu se godišnje u mesnoj industriji muči i ubija preko 40
milijardi životinja: više od 3,3 milijarde mesečno, više od 770
miliona nedeljno, više od 109 miliona dnevno, više od 4,5 miliona
u toku jednog sata, više od 76 hiljada u toku jednog minuta, što
znači svakog sekunda više od 1270 životinja.
Glad**
Polovina svetske žetve potroši se kao stočna
hrana. U industrijskim zemljama udeo za stočnu ishranu iznosi čak
i dve trećine. 60% celokupnog uvoza stočne
hrane dolazi iz zemalja u razvoju. Tamo od gladi svakodnevno umire
oko 40000 dece, 1,3 milijarde ljudi pati od neuhranjenosti. 50 miliona
ljudi umire godišnje od gladi, odnosno bolesti koje su posledica
gladi. Da dobro ste pročitali – ovo su zvanični podaci UNICEF-a.
Niko na ovoj Zemlji ne bi trebao umreti od gladi: 100 miliona ljudi
moglo bi se dodatno prehraniti ako bi se u industrijskim zemljama
samo za 10% smanjila potrošnja mesa.
“Kada čovek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se
mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterijum po kom možemo
prepoznati da li je čovekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti
iskreno i ozbiljno.”
Lav Tolstoj
Nama, koji smo već izabrali “zeleni” put vegetarijanstva,
ovo je dovoljan dokaz da smo na pravom putu da postanemo bolji ljudi.
Svi vi, koji jedete meso, još jednom dobro pročitajte naslov ovog
članka. A onda ga pročitajte još deset puta. Zatim čitajte ovaj
članak sve dok vam se ne “sklope kockice”, i dok ne shvatite osnovnu
ideju ove kampanje: Jedući životinje, pristajete
da budete saučesnik u ubistvu s’ predumišljajem, ali ne jednom,
nego bezbroj puta. Ubijate životinje koje jedete, ali ubijate i
sebe, time što na stotine stabala biva posečeno da bi se proizvodila
hrana za njih, a toga niste ni svesni!
Za tebe, koji ovo možda čitaš sa nevericom
i podsmehom, imam jedan predlog: Uzmi kantar, ili ga zamisli. Na
levi tas stavi jedan hamburger, ili Karađorđevu šniclu, ako je više
voliš. Na desni tas spusti samo cedulju na kojoj piše: “U
svetu se godišnje zbog 6,5 milijardi ljudi ubije 43,2 milijarde
životinja. JEDAN ŽIVOT (ljudski), naspram SEDAM ŽIVOTA (životinja)
SVAKE GODINE; 1 prema 500 za svaki životni vek svakog čoveka na
planeti.”
Sam odluči na koju stranu će da pretegne tvoja vaga i da li ti zaista
nije važno to što je tvoja hrana nekada imala oči i osećanja.
Marija Milovanović
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo
| Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|