Akcija povodom 4.oktobra,
Svetskog Dana zaštite životinja
Štand na Trgu Nikole Pašića
Foto galerija
akcije
Reakcije građana
Reakcije medija
TV gostovanje
Formulari za glasanje
Udruženje za zaštitu
i prava životinja “Sloboda za životinje” je u periodu od 4.do10.oktobra
2004.god., organizovalo akciju povodom 4. oktobra - Svetskog dana
zaštite životinja. Na TrguNikole Pašića
u Beogradu svi prolaznici su mogli su da daju svoj doprinos i pridruže
se ovoj akciji, te da daju svoj potpis za životinje. Moto
akcije Udruženja za zaštitu i prava životinja bio je da se
svi podsetimo da: „I životinje osećaju radost,
bol, patnju, i one imaju dušu“, a to se ogledalo kroz potpisivanje
dve peticije: „ZA Ustavno pravo za životinje“ i „ZA pretvaranje
lovišta u nacionalne parkove bez lova“. Obe ove inicijative Udruženja
izazvale su povoljne reakcije kod prolaznika, kao i velik odaziv
tokom potpisivanja. Pokazalo se da u Beogradu kuca jedno veliko
i toplo srce za životinje. Mnogi ljudi su pozdravili akciju i bili
su veoma zahvalni što mogu dati svoj glas, i tako izraziti ono što
i sami osećaju.
Za
„Ustavno pravo za životinje“ prikupljeno je 2163 potpisa, a „ZA
pretvaranje lovišta u nacionalne parkove bez lova“ prikupljeno je
2167 glasova, ( u posebnim listama, zbog velike želje najmladjh,
omogućeno je i njima da daju svoj glas za životinje – sakupljeno
je 139 glasa ). Akciju je pratilo i otvoreno pismo upućeno Ministru
nauke i zaštite životne sredine Dr. Aleksandru Popoviću, kao apel
za pomoć za zaštitu životinja.
Razlog tome je, što zakone
koji se dotiču životinja prave samo ona ministarstva koja se bave
eksploatacijom i korišćenjem životinja, (lov, stočarstvo
i prehrambena industrija), i koja do sada ništa nisu učinila da
se reše oslovljeni problemi vezani za zaštitu životinja, a navedeni
u otvorenom pismu. Naprotiv! Da li su ipak
i oni koji imaju pojam „zaštita“ u svom opredeljenju dužni i pozvani
da preduzimaju i normativne i praktične aktivnosti da bi zaštitili
životinje u svojim prirodnim staništima? Ako se Ministarstvo
nauke i zaštite životne sredine smatra „potpuno nekompetentnim“
i nema uticaja na donošenje zakona u toj oblasti, onda je to javno
priznanje da je termin „zaštita “, dolaskom DSS-a na vlast, samo
formalno „prišiven“ Ministarstvu nauke. Za sada je izvesno da tu
niko ne zastupa zaštitu životinja.
Poziv
Udruženja „Sloboda za životinje“ da se glasovi svih udruženja ujedine
po pitanju uvođenja ustavnog prava za životinje, spremno su prihvatila
udruženja „Orka“ iz Beograda, Društvo za
zaštitu životinja i prirode „Đurđevo“ i „Orka“ iz Novog Sada.
Ovo je prilika da se pozovu i ostala udruženja za zaštitu životinja
da se pridruže i podrže ovu akciju, bez obzira na razlike u domenima
svojih praktičnih delovanja. Iz svih aktivnosti i na međunarodnom
i na našem planu, pravo na život životinja u skladu sa njihovom
vrstom je zajednički minimum.
Predlog
Ustavnog člana: „Svaka životinja ima pravo
na život u skladu sa svojom vrstom. Intervencije su dozvoljene samo
u slučaju javnog interesa u okviru zakona“ se odnosi na ljude,
jer je samo ljudskoj vrsti svojstveno da vrši organizovane i smišljene
genocide nad svojom vrstom pa i nad životinjskim vrstama, te je
i ljudima i životinjama potrebna pravna zaštita. Formulari
za potpisivanje „Sloboda za životinje“ nemaju oznake ni jednog
udruženja i mogu ga preuzeti
sva udruženja sa našeg sajta. Činjenica je, da su aktivnosti
udruženja za zaštitu životinja, a i pojedinaca, zadnje četiri godine
bila usmerena u pravcu predloga o donošenju Ustavnog prava za zaštitu
životinja. Svi predlozi dostavljani su zadnjih nekoliko godina Vladama
SR Srbije, Ministarstvima, kao i političkim partijama. Da je neko
od nadležnih ozbiljno shvatio predlog Ustavnog prava za životinje
i uvođenje institucije Ombudsmana – nadležnih advokata pri sudu,
(koji bi imali obavezu da reaguje u slučaju teže povrede prava životinja),
sigurni smo da ne bi bilo ni Italijana osuđenih za šverc dva miliona
ubijenih ptica, i ostalih afera krijumčarenja ptica i divljači sa
naših područja!
Za sve pomenute afere od 2001- 2004g. koje
se dokumentovano navode u otvorenom pismu Ministru, kod nas niko
nije bio kažnjen, bez obzira na mnogobrojne podnete krivične prijave
od strane udruženja. Činjenica je, da se prosta matematika neslaže
u zvaničnim izjavama ministarstava o legalnom i zakonskom lovu na
našim terenima i deviznim prihodima, sa onim izveštajima, koji nam
na žalost dolaze iz inostranstva, a o kojima samo čitamo po novinama.
A po tim izveštajima uviđamo da su ne samo ptice ugrožene u Srbiji
već i ostale divlje životinje, koje se posle lova izgleda lakše
tranžiraju od ptica. To bi trebala da bude stvar našeg pravosuđa
i naše policije. Samo je pitanje zbog čega se oni ne upute tragom
onog što se dešava na našim lovištima? Zbog čega ne podnose prijave
oni koji gazduju lovištima i čija je to dužnost? Srbija i Crna Gora
pored ne postojanja zakonske regulative o zaštiti životinja, jedina
nije ni potpisnik Konvencije o očuvanju evropskog divljeg života
i prirodnih staništa, koju su potpisale 44 zemlje od kojih su 39
članica Saveta Evrope.
Za sad, kod nas je donet prednacrt «Zakona
o veterinarstvu koji je osnov za razvoj poljoprivrede, stočarstva
i prehrambene industrije u celosti.» koji u sebi sadrži jedan član
Zakona o dobrobiti životinja. Da li je to put da se izbegne, ili
u najboljem slučaju odloži unedogled, donošenje konkretnih zakona
za zaštitu životinja, što je za same životinje još gore nego što
je bilo? U međuvremenu, zvaničnici govore o planovima izgradnje
mešovitih fabrika za „konfekcioniranje“ mesa divljači, i ako uporedo
iznose podatke „ da više nema divljači kao što je bilo nekada, jer
je veliki broj lovokrađe zbog koje je tri puta veći broj ubijene
divljači nego u regularnom lovu”.
Nezvanični
izveštaji su realniji i govore o tome da se na našim lovištima,
posebno otvorenim, odvija potpuno nekontrolisano i masovno ubijanje
životinja. Pokušaj da se lov ogradi od krivolova je apsurdan u situaciji
kada se zna da je neko kreirao zakone sa kojima imamo, na 322 lovišta
koja se prostiru na površini od 8 800 000 hektara takvo stanje.
Takođe i zakone kojima se omogućilo da se osnivaju mešovite lovno-turističke
agencije preko kojih strani lovci dolaze i pored zabrane izvoza
mesa divljači. A u Holandiji je potpuno zabranjen lov, u Švajcarskom
kantonu Ženeva takođe, u Italiji je sve veći broj nacionalnih parkova
bez lova, širom Evrope su protesti za zabranu lova jer nova ekološka
istraživanja govore da je on štetan.
„Sloboda za životinje“ će predati potpise Dr Aleksandru Popoviću
sa zahtevom da se proporcionalna teritorija lovišta pretvori u nacionalne
parkove bez lova.
Ovih 2167 glasova
ZA pretvaranje lovišta u nacionalne parkove bez lova, zaslužuju
da bar jedan deo od 8 800 000 hektara lovišta postane nelovno područje.
Proporcionalno na registrovanih oko 100 000 lovaca, znači da 2167
glasova zaslužuju da 190 696 hektara postane nelovno. I to je pored
ostalog naš zahtev jer su životinje u lovištima nacionalno blago
svih građana.
Predsednica Udruženja za zaštitu i
prava životinja „Sloboda za životinje“
Snežana Milovanović
Foto galerija
akcije
Reakcije građana
Reakcije medija
TV gostovanja
Formulari za glasanje
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo | Lov
| Kampanje | Ekologija
|
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa | Poezija
i pesme |
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|