Otvoreno pismo ministrima Republike Srbije
za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo
Dr Ivani Dulić – Marković
za nauku i zaštitu životne sredine
Dr Aleksandru Popoviću
1.Akcija:
ZA pretvaranje lovišta u nacionalne parkove bez lova
2.Otvoreno pismo ministrima Republike Srbije
3.Argumentacija lovaca
je potpuno neprihvatljiva
4.Filmovi o patnji životinja
5.Foto galerija Akcije
Ministarstvo
poljoprivrede tvrdi: ”Mnogi teško obnovljivi resursi u našoj zemlji
su ugroženi, a među njima je i divljač, kojoj je u poslednjih desetak
godina drastično smanjena brojnost i kvalitet, toliko da su pojedini
krajevi gotovo ostali bez jelena, srna, zečeva, jarebica i drugih
vrsta divljači.“. Pitanje je ko je odgovoran za drastično smanjenje
brojnosti i kvaliteta teško obnovljivih resursa? Nama
običnim gradjanima nije jasno zbog čega ministarstva nemaju podatke
o broju ulovljenih životinja? Zbog čega od Lovačkog saveza, lovno
turističkih agencija i preduzeća, kojima su lovišta ustupljena,
ti podaci nisu Vama dostavljeni i dostupni svakom građaninu naše
države i ako se zna da su divlje životinje nacionalno blago svih
nas? Zbog čega podatke o broju prokrijumčarenuh životinja i događanju
na našim lovištima dobijamo sa inostranih carina i međunarodnih
sudova?
Ustupanje lovišta lovno turističkim agencijama i
preduzećima kod nas donosi ogromne i nesagledive štete. Finansiranje
saniranja tih šteta se ne mogu meriti sa deviznim prilivima koje
donosi lov. Prema nezvaničnim procenama
iz Srbije se prokrijumčari godišnje oko milion raznih vrsta ptica
od kojih je većina sa spiska zakonom zaštićenih vrsta.
Međutim, ministarstvo poljoprivrede rešenje vidi
u izradi Programa unapređivanja, zaštite i gajenja divljači, radi
intenzivnog korišćenja, - koji će korisnici lovišta ( lovno turističke
agencije i preduzeća ) izvesti uz korišćenje sredstava iz budžeta
Republike Srbije. Planirano je da se iz budžeta finansira 10.300.000
dinara.
Mi rešenje ovog problema vidimo u potpunoj
obustavi lova i davanju šanse prirodi za ponovno uspostavlje ravnoteže.
Pored ostalog, masovni lov ptica i drugih divljih životinja uzrokovao
je potpuni slom eko sistema, a jedna od posledica tog sloma je masovno
razmnožavanje gubara.
U
toku prošle godine Udruženje ‘’Sloboda za životinje’’ prenelo je
svim medijima upozorenje Dr Vojislava Vasića,
bivšeg direktora Prirodnjačkog muzeja u Beogradu i jednog od najvećih
stručnjaka za ptice na području Balkana, u kome je rekao: “Trenutna
situacija govori o potpunom poremećaju prirodnog sistema. Kada se
priroda pusti na miru, populacije različitih životinjskih vrsta
kontrolišu jedna drugu. Međutim, sada je takvo stanje, da populacije
više nisu vitalne i sistem uzajamne kontrole je potpuno poremećen.
Kada se ptice i druge ugrožene životinje, masovno uništavaju dolazi
do toga da se prirodni mehanizam jednostavno pokvari. Treba da se
naglasi da napad gubara nije prirodna nepogoda već neprirodna.
Čovek pokušava to da sanira i interveniše skupim i otrovnim sredstvima,
što takođe ima svoje posledice. Većina gusenica se od ptica štiti
tako što gomila koncentraciju gorkih tanina iz lišća. Zbog toga
one ptice koje jedu gusenice tako tempiraju svoje gnežđenje da hrane
svoje mladunce u rano proleće kada je niska koncentracija tanina.
Ovde nije toliko reč o direktnom lancu ishrane već o slici potpuno
porušenog ekosistema u kome učestvuje čitav niz različitih životinjskih
i biljnih vrsta.“
Upozorenje nije preneo ni jedno glasilo javnog informisanja.
U
međuvremenu, kroz medije građani su informisani da su gubari
položili jaja na blizu 150.000 hektara naših šuma. Građani
su gledali u spotovima na televiziji u udarnim terminima kako gusenice,
hraneći se, potpuno uništavaju lisnu masu. Saznali su da se usled
golobrsta u šumama smanjuje prirast stabala, a u voćnjacima dolazi
do gubitka prinosa i smanjene rodnosti za sledeće godine. Takođe
se čulo upozorenje da ukoliko se golobrst nastavi i sledeće godine,
može doći do sušenja stabala.
Posle ove akcije informisanja javnosti, Vlada Republike Srbije donela
je uredbu o utvrđivanju Programa zaštite i unapređenja šuma za 2005.godinu,
kojom su utvrđena sredstva u iznosu od 205
miliona dinara za sufinansiranje zaštite šuma od gubara.
Ova sredstva su odobrena na osnovu informacija da su gubari registrovani
na površini od 360 933 ha od čega
površina od 151.611 ha sa vrlo jakim
intenzitetom napada gubara – preko 500 legala po hektaru. Srbijašume
su dobile 180 miliona dinara za nabavku
skupih i otrovnih sredstava. Sredinom maja tretirana je površina
od 78. 529 ha.
Običan građanin lako izračuna da je iz državnog budžeta otišlo samo
za sanaciju navedenih šteta 2,7 miliona
evra. Da li je toliki bio devizni priliv od lovnog turizma?
Udruženje za zaštitu
i prava životinja ”Sloboda za životinje” upućuje Vam protest zbog
masovnog ubijanja životinja, koje se već godinama događa kod nas
bez ikakve ozbiljne kontrole, što izaziva ogromne ekološke i finansijske
štete – mnogo veće od deviznog priliva od lova! Takodje i protiv
izdvajanja sredstava iz budžeta za saniranja šteta izazvanih masovnim
nekontrolisanim lovom. Štetu treba da sanira onaj ko je prouzrokuje..
Koliko
oni kojima je povereno naše nacionalno blago brinu o njemu, pored
dosadašnjih afera, slikovito nam pokazuje fotografija sa sajta lovačkog
udruženja ’’Hajduk Veljko’’ iz Negotina
koje reklamira na svom sajtu, u galeriji slika ulova svojih članova
– ulovljenog risa.? Ris je prvi na spisku
ugroženih vrsta sisara. Lov na risa ima trajnu zabranu po članu
4. Zakona o lovstvu. Da li je to poziv na lov zaštićenih
vrsta? A Član 62.kaže: ‚‚Novčanom kaznom
od najmanje 200.000.000 dinara do najviše utvrđenog iznosa Zakonom
o privrednim prestupima, kazniće se za privredni prestup preduzeće,
Lovački savez Srbije, odnosno lovačko udruženje ili drugo pravno
lice ako lovi divljač zaštićenu trajnom zabranom lova.‚‚
Da Vas podsetimo: Nova ekološka istraživanja su dokazala da životinje
imaju sopstveni prirodni mehanizam regulisanja populacije: Kada
se priroda pusti na miru populacije različitih životinjskih vrsta
kontrolišu jedna drugu. Da životinje raspolažu sopstvenim mehanizmom
regulacije brojnosti dokazuju i mnogi nacionalni parkovi po svetu.
Mali mesožderi, lisice i drugi, dovoljni su da u nacionalnim parkovima
stabilizuju ravnotežu; veliki sisari imaju sopstvene strategije
za smanjivanje prekomerne populacije. Lovci, naprotiv, nasilno menjaju
tu ravnotežu.
To
potvrđuju i iskustva saradnika nacionalnog parka “Grand paradizo”
u Italiji.Tu je na 27 000 ha, na velikoj šumskoj oblasti, od
1922. godine, lov zabranjen. Veterinar Bruno Bazano iz toga
parka kaže:
“Životinje se ovde još od osnivanja nacionalnog parka više ne
love. Od tada, više nikad nismo imali oštećenja šume. Nikad,
dakle, nismo morali da regulišemo populaciju ovih životinja
na bilo koji način. A cilj lovaca je da broj svojih žrtava konstantno
drže na visokom nivou. Lov služi jedino lovcima. Za mene lov
nema nijednu drugu funkciju osim uživanja za lovce.” |
Istraživanja ekologa kažu da životinje raspolažu
sa unutarnjim mehanizmom za regulaciju priraštaja - priraštaj divljači
ne reguliše se lovom. Ako preti opasnost od prenaseljenosti, kod
životinja se prirodno snizi stepen rađanja. To dokazuju nacionalni
parkovi u Evropi gde je lov zabranjen. Primer je i švajcarski kanton
Ženeva. I tu je lov zabranjen, pa do sada nije zabeležen prekomeran
rast broja divljači. U Holandiji se takođe više ne lovi.
Zbog toga, predlažemo
da Vlada u određenom vremenskom periodu uzme kao prioritet plansko
pretvaranje lovišta u nacionalne parkove bez lova ili parkove prirode.
Za Udruženje ‘’Sloboda za životinje’’
Snežana Milovanović, predsednica
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage | Vegetarijanstvo
| Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|