
Snežni leopard obično lovi u zoru ili u sumrak, najčešće sam, osim kada je reč o ženki koja traga za hranom za svoje mladunce. Žrtvu čeka u zasedi ili joj se tiho prikrada, a kada mu nije dalja od petnaestak metara, iznenadi je i zadavi. Često se služi i lukavstvom: napada životinje koje su iscrpljene posle seobe u toplije krajeve. Njegova omiljena hrana su različite vrste divljih koza i ovaca, kunići, manji jakovi, mrmoti, a kada je zima oštra i glad velika, zalazi i na imanja azijskih stočara. Napada i životinje koje su čak tri puta krupnije od njega.
Pošto hladna klima usporava kvarenje mesa, snežni leopard se svojim ulovom hrani i po desetak dana. Kao i druge velike mačke, priroda ga je obdarila telom koje je savršeno za lov: ima kandže, grub jezik kojim uklanja krzno i kožu sa svoje lovine, odličan vid i opuštenu kožu na trbuhu, kako bi ublažio bol ako žrtva u samoodbrani pokuša da ga udari u stomak.
Tokom letnjih meseci snežni leopard živi na livadama koje se prostiru na nadmorskoj visini od 2.700 do 6.000 metara, a zimi silazi na visinu od 1.500 metara, na kojoj je dubina snega manja, a vetrovi slabiji. Često se može videti i na obodima gustih šuma, a sklonište od zime ponekad traži i u pećinama.
Od januara do marta, u sezoni parenja, mužjaci i ženke žive u parovima. Posle 14 do 15 nedelja ženka okoti do pet mladunaca. Nejaki i slepi, mladi prve dane provode u jazbini skrivenoj među stenama i obloženoj toplim krznom. Oči otvaraju posle sedam do devet dana, a majka ih doji dok ne navrše osam nedelja. I posle toga ona se brine o hrani za male leoparde, čuva ih i uči da love. Tek godinu i po posle rođenja mladunci će se osamostaliti i napustiti majčin dom. Polno sazrevaju u četvrtoj godini, a žive i do petnaest godina.
D. D.