Oduzimanje slobode
Ljudi su znatiželjni
po prirodi i upravo ta osobina dovela je do prve interakcije čoveka
sa životinjom. Takođe, ljudska želja za vladanjem, ne samo životinjama
već i drugim ljudima, a nažalost i ljudska pohlepa za novcem i moći.
Veliku ulogu igra i ljudska sebičnost, želja za posedovanjem i osećaj
samozadovoljstva. Važno je da smo mi srećni, da je nama dobro. Ljudski
odnos sa životinjom je otišao predaleko, ako se i ne može vratiti,
može se zaustaviti.
Životinji ne treba naša "ljubav"
kakvu je mi iskazujemo (e.g. naši dodiri, naš ulazak u njihove
nastambe, naša želja da se igramo sa mladuncima),a najviše im
škodi naša želja da upravljamo njihovim životima misleći da je
onako kako mi to vidimo najbolje za njih. Svaka životinjska vrsta
i podvrsta različita je upravo zbog svoje jedinstvenosti, i najgore
je po životinju kad nešto promenimo u tom skladu. Pa makar i u
ime ljubavi.
Ljudima je zabavno ići u zoološke vrtove
gledati životinje u njihovim zatvorima. Te životinje su nam lepe,
slatke, simpatične čak ih i žalimo, ali kad prođe tih par sati
zabave ili znatiželje, mi odlazimo svojim kućama kao da se nikada
ništa nije ni dogodilo. Prve životinje su upravo brutalno otrgnute
iz svoje sredine, iz svojih domova, od svoje porodice, bez pitanja
ili pristanka dovedene u najokrutnije uslove, a zašto? Da bi mogli
reći kako je tigar lep i velik, ili kako nas je majmun nasmejao,
i kako smo proveli lepo popodne. Ogromna nepravda je načinjena.
Pitanje je da li smo mi toga vredni, naših par sati prividnog
i izvrnutog zadovoljstva?
Ostale životinje koje se rode u zatočeništvu
su uskraćene za ono na šta imaju pravo, što im je dato sa istom
važnošću kao i svakom živom stvoru - uskraćeno im je pravo na
slobodu i mir. A ko smo mi da se usuđujemo doneti takvu odluku?
Jednako je i sa Delfinima, Kitovima ubicama, Tuljanima i svim
životinjama kojima se divimo i smejemo dok svakodnevno zarađuju
svoju hranu ispunjavajući naše neprirodne zahteve. Uslovi života
koje im namećemo nisu čak ni približno slični onima u divljini.
A zašto? Zato da možemo reći kako su Delfini posebne i inteligentne
životinje, dok sedimo uz kafu i tek toliko čavrljamo. Slična ili
gora priča je sa životinjama u cirkusima, sa svim ostalim životinjama
u kavezima (onima za uzgoj, za prodaju, npr. glodarima, pticama
i reptilima, psima, divljim mačkama...) sa svim životinjama kojima
je ljudska ruka promenila život.
Svi oni koji se bave životinjama, kao profesijom
na žalost od velike iskrene ljubavi ne vide da takva ljubav životinji
ne samo da ne treba, već je često i uništava. To možda okrutno
zvuči, ali zbog našeg neznanja i prevelike želje upravo je tako.
Naučnici koji proučavaju neku određenu vrstu, takođe ponekad pređu
granicu, i na neki način ipak poremete taj sklad. Sve u ime ljubavi.
Ljudi jednostavno moraju imati svoje prste u svemu, zbog pozitivnih
ili negativnih razloga svejedno, jer je ishod jednak.
Čak uz svo znanje, niko ne može reći da
zna sve o nekoj vrsti, tj. da zna puno ili da je to što tvrdi
zaista tako. Svako živo biće i sve na ovoj planeti, ima isključivo
važnu ulogu i oduzimanjem samo jedne stvara se haos, za koji mi
ne želimo uzeti odgovornost. Žalosno je to što nam je važnije
sakriti se i živeti u svojim iluzijama, sebično stvarajući sebi
ugodnost na račun drugih bića. Umesto da ostavimo druge životinjske
vrste na miru i pobrinemo se za svoju, mi činimo upravo obrnuto.
Nađimo utehu i zadovoljstvo u davanju svoje iskrene ljubavi drugim
ljudima, kojima ona najviše i treba biti namenjena. Volimo životinje
i prirodu izdaleka, sa poštovanjem.
Najgore za sva živa bića (ne zaboravimo da
smo i mi životinje, spadamo u sisare) je kad im se oduzme sloboda.
Kada ptica ne može ispružiti krila i iskoristiti taj toliko poseban
dar letenja, kada riba ne može uživati u čarima okeana i mora, a
vuk u prostranstvima šuma i brda. Oduzimanje slobode ubija svačiji
duh.Zar je to ono što mi želimo i volimo raditi drugima? Zamislimo
da je situacija malo drugačija i da je neka druga vrsta naprednija
od nas i da sve sto mi radimo drugim životinjama, oni rade nama.
Na žalost možda i ne moramo zamisliti, jer ima dosta ljudi koji
to rade i drugim ljudima. Zar želimo biti takvi ljudi?? Zar nam
nimalo nije stalo do poštovanja slobode drugih??
Pomozimo onima kojima ipak sada treba naša
pomoć, a sve one u čije živote još nije kročio čovjek najbolje
je da ostavimo na miru!
| Ostali tekstovi u rubrici : |
| Homepage
| Vegetarijanstvo |
Lov | Kampanje
| Ekologija |
| Prava životinja |
Vesti | Krzno
| Cirkus | Udruženje
| Vivisekcija |
| Internet pregled
| Forum
diskusije | Anketa
| Poezija i pesme
|
| Linkovi | Razglednice
| Misli velikih ljudi
| Video kasete |

|